Kroz čitavu povijest Crkve postoji cijeli niz oblaka svjedoka, koji su nam svijetlili i pokazivali put prema Isusu Kristu, upravo kao što je to činio Mojsije svojem izraelskom narodu. Bl. Mihael Sopoćko jedan je od takvih svjedoka. Njegovo pouzdanje u Božje milosrđe nije nikada iščezlo ni onda kada je došla zabrana od Kongregacije za nauk vjere za njegovim širenjem. Sa uzornom poslušnošću podložio se nauku Crkve, vjerujući uvijek i do kraja objavama sv. Faustine. Danas znamo da je bio u pravu. Navale svijeta zbog njezinih objava podnijela su upravo njegova leđa. Veličinu svetosti ovog tako velikog svećenika tek nam je za otkriti, a koje li bolje prilike nego u Godini posvećenog života?
Slijedeći članak još je neobjavljen u Hrvatskoj, i dio je zbirke koja donosi misli bl. Mihaela pod nazivom "Pouzdajem se u Tvoje milosrđe". Predgovor navedene zbirke koji vam donosimo napisala je s. Dominika Steć, DSMI.
Slijedeći članak još je neobjavljen u Hrvatskoj, i dio je zbirke koja donosi misli bl. Mihaela pod nazivom "Pouzdajem se u Tvoje milosrđe". Predgovor navedene zbirke koji vam donosimo napisala je s. Dominika Steć, DSMI.
Je li današnjem svijetu potrebno Božje Milosrđe? Odgovor na to pitanje današnjem čovjeku daje sam Bog, koji je Izvor Milosrđa. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom Milosrđu (Dn. 300.) – rekao je Isus sv. Faustini Kowalskoj. Tu istinu razumije i uvodi u život sve veći krug ljudi, crpeći iz njega snagu i radost, prihvaćajući sebe, pomirujući se s osobnom prošlošću, nadom u budućnost.
Sestru Faustinu Isus je nazvao glasnicom ili tajnicom svoga Milosrđa. Potpunim predanjem volji Božjoj prenijela je svijetu istinu o Božjem Milosrđu. U tom je velikom djelu Isus nije ostavio samom. Sestra Faustina dobila je pomoć u osobi ispovjednika – Mihaela Sopoćka. Približavao se dan ispovijedi i na moju radost vidjela sam svećenika kojeg sam već poznavala prije mog dolaska u Vilno – zapisala je u Dnevniku – Poznavala sam ga iz ukazanja. Tada sam čula riječi u svojoj duši: To je moj vjerni sluga, on će ti pomoći ispunjavati moju volju ovdje na zemlji (Dn. 263). Sve što se događalo u zemaljskom životu sv. Faustine, sve što je proživljavala, svijet mističnih spoznaja, čijom je sudionicom postala, ostalo bi tajnom, da nije bilo mudre pomoći njezina ispovjednika vlč. Mihaela Sopoćka (1888.-1975.). Po njegovoj preporuci, s. Faustina pisala je Dnevnik. On joj je pomagao surađivati s Božjom milošću, realizirajući s njom Isusove zahtjeve. Pronašao je slikara E. Kazimirowskog koji se zauzeo oko slikanja slike Milosrdnog Isusa, s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe! Brinuo se i o izdavanju sličica Milosrdnog Isusa s tekstom Krunice Božjeg Milosrđa. Također se trudio ispuniti želju Gospodina Isusa koja se tiče uspostavljanja blagdana Božjeg Milosrđa. S tim ciljem pisao je članke u novinama i izdavao knjižice u kojima je navodio potrebe toga blagdana i važnost štovanja Božjeg Milosrđa. Iako za vrijeme svoga života nije dočekao uspostavljenje svetkovine Božjeg Milosrđa, nikad se nije prestao pouzdavati.
Realizator je i posljednje želje Gospodina Isusa, upućene s. Faustini, u vezi s osnivanjem nove redovničke družbe. Taj svećenik vođen je Duhom Božjim. Spoznao je tajnu moje duše, čak najskrivenije stvari koje postojahu između mene i Boga – piše s. Faustina – o kojima još ni s kim nisam razgovarala, i to stoga jer ih ni sama nisam posve razumjela i jer mi Gospodin nije bio izričito zapovjedio o njima govoriti. Tajna je ova da Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje Milosrđe i izmoliti ga svijetu. Kad me svećenik upitao imam li za to nadahnuća, uzvratih da nisam dobila nikakve jasne naputke. Ipak tada dođe iznenada posebno svjetlo u moju dušu i ja spoznah da Gospodin govori kroz tog svećenika (Dn. 437). Sestra Faustina imala je unutarnje spoznaje da se nakon njezine smrti svećenik M. Sopoćko treba pobrinuti za osnivanje nove redovničke zajednice. Rekla je to svom ispovjedniku, kada ju je posjetio u Krakovu. Bilo je to dva tjedna prije njezine smrti. Taj je susret svećenik Sopoćko opisao u svome Dnevniku.
Tijekom cijeloga svoga života nije prestao pisati o Božjem Milosrđu i o njemu naučavati. Nastavio je ono što mu je sv. Faustina ostavila u «duhovnoj oporuci».
Isus je za svećenika M. Sopoćka rekao da je on svećenik po Njegovu Srcu (Dn.1256). Dragi čitatelju, jesi li spreman poslušati Krista i ići za Njegovim glasom cijelu godinu?
Želim Ti da svaki dan u godini srcem možeš ponoviti riječi blaženog Mihaela Sopoćka:
Ako Božjim Milosrđem čujem glas milosti, ići ću za njegovim pozivom i služiti mu, kako su to činili prvi Isusovi učenici.
s. Dominika Steć DSMI
Sestru Faustinu Isus je nazvao glasnicom ili tajnicom svoga Milosrđa. Potpunim predanjem volji Božjoj prenijela je svijetu istinu o Božjem Milosrđu. U tom je velikom djelu Isus nije ostavio samom. Sestra Faustina dobila je pomoć u osobi ispovjednika – Mihaela Sopoćka. Približavao se dan ispovijedi i na moju radost vidjela sam svećenika kojeg sam već poznavala prije mog dolaska u Vilno – zapisala je u Dnevniku – Poznavala sam ga iz ukazanja. Tada sam čula riječi u svojoj duši: To je moj vjerni sluga, on će ti pomoći ispunjavati moju volju ovdje na zemlji (Dn. 263). Sve što se događalo u zemaljskom životu sv. Faustine, sve što je proživljavala, svijet mističnih spoznaja, čijom je sudionicom postala, ostalo bi tajnom, da nije bilo mudre pomoći njezina ispovjednika vlč. Mihaela Sopoćka (1888.-1975.). Po njegovoj preporuci, s. Faustina pisala je Dnevnik. On joj je pomagao surađivati s Božjom milošću, realizirajući s njom Isusove zahtjeve. Pronašao je slikara E. Kazimirowskog koji se zauzeo oko slikanja slike Milosrdnog Isusa, s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe! Brinuo se i o izdavanju sličica Milosrdnog Isusa s tekstom Krunice Božjeg Milosrđa. Također se trudio ispuniti želju Gospodina Isusa koja se tiče uspostavljanja blagdana Božjeg Milosrđa. S tim ciljem pisao je članke u novinama i izdavao knjižice u kojima je navodio potrebe toga blagdana i važnost štovanja Božjeg Milosrđa. Iako za vrijeme svoga života nije dočekao uspostavljenje svetkovine Božjeg Milosrđa, nikad se nije prestao pouzdavati.
Realizator je i posljednje želje Gospodina Isusa, upućene s. Faustini, u vezi s osnivanjem nove redovničke družbe. Taj svećenik vođen je Duhom Božjim. Spoznao je tajnu moje duše, čak najskrivenije stvari koje postojahu između mene i Boga – piše s. Faustina – o kojima još ni s kim nisam razgovarala, i to stoga jer ih ni sama nisam posve razumjela i jer mi Gospodin nije bio izričito zapovjedio o njima govoriti. Tajna je ova da Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje Milosrđe i izmoliti ga svijetu. Kad me svećenik upitao imam li za to nadahnuća, uzvratih da nisam dobila nikakve jasne naputke. Ipak tada dođe iznenada posebno svjetlo u moju dušu i ja spoznah da Gospodin govori kroz tog svećenika (Dn. 437). Sestra Faustina imala je unutarnje spoznaje da se nakon njezine smrti svećenik M. Sopoćko treba pobrinuti za osnivanje nove redovničke zajednice. Rekla je to svom ispovjedniku, kada ju je posjetio u Krakovu. Bilo je to dva tjedna prije njezine smrti. Taj je susret svećenik Sopoćko opisao u svome Dnevniku.
Tijekom cijeloga svoga života nije prestao pisati o Božjem Milosrđu i o njemu naučavati. Nastavio je ono što mu je sv. Faustina ostavila u «duhovnoj oporuci».
Isus je za svećenika M. Sopoćka rekao da je on svećenik po Njegovu Srcu (Dn.1256). Dragi čitatelju, jesi li spreman poslušati Krista i ići za Njegovim glasom cijelu godinu?
Želim Ti da svaki dan u godini srcem možeš ponoviti riječi blaženog Mihaela Sopoćka:
Ako Božjim Milosrđem čujem glas milosti, ići ću za njegovim pozivom i služiti mu, kako su to činili prvi Isusovi učenici.
s. Dominika Steć DSMI
