Prenosimo tumačenje biblijskog značenja riječi “milosrđe” što ga je napisao fra Celestin Tomić, jedan od najvećih hrvatskih bibličara, a koje je 2001. godine objavljeno u časopisu Veritas.
Milosrđe povezuje tri svjetske religije: židovsku, kršćansku i muslimansku. U toj riječi sve one vide nešto bitno i sržno. Najveće zablude 20. stoljeća, nacizam i komunizam, odbacile su riječ "milosrđe" i pokazale su ubrzo "svu grozotu raspadanja", kako naviješta bl. Alojzije Stepinac. Milosrđe, kao zlatna nit, povezuje i osvjetljava cjelokupnu Bibliju. U Starom zavjetu to je značajan Božji atribut, drugo ime za Jahvu, u objavi Mojsiju. (Izl 34, 8) U Novom zavjetu milosrđe je kao dovršenje, savršenstvo, jezgra i smisao navještaja.
Kršćansko milosrđe nije neka vrsta ljudske solidarnosti, filantropije ili socijalističke sućutne dobrote. Ono je nešto novo, uzvišeno, božansko. To je ostvarenje ljubavi Trojedinog Boga u povijesti spasenja. “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” (Lk 6, 36) Milosrđe Boga Oca postaje vidljivo u Sinu, u Isusu Kristu. Postaje vidljivo i u kršćaninu, po Duhu Svetom.
Naša riječ “milosrđe” dijelom je osiromašila izvorno značenje milosrđa. Ukazuje nekako na osjećaj suosjećajnosti, često nagonski i površan. Pogled na biblijski svijet otkriva nam izvorni i izazovni smisao ove riječi. Riječ “milosrđe” u hebrejskom jeziku posebno izriču dvije riječi: rehem i hesed.
Rehem ukazuje na majčino krilo, koje svoje čedo nosi i povezuje se s njime jedincatim vezom ljubavi. Tako i milosrđe pokazuje nešto intimno, samu nježnost, dobrotu, strpljivost, požrtvovnost. Izrael, koji se nije usudio zazivati ime Jahve, ne ustručava se zazivati ga imenom rehem – Milosrdni, da posvjedoči Božju toplinu i majčinsku nježnost. Na tužbu naroda da je ostavljen, zaboravljen od svojeg Boga, Jahve veli: “Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?” (Iz 49, 15)
Hesed je kao drugo ime za rehem, izriče povezanost dvaju bića i uključuje vjernost. Tako milosrđe nije neka prazna jeka, nagonska dobrota, nenadani poriv srca ili osjećaja, već izbor, svjesna i voljna dobrota, odgovor savezu. Reham i hesed su intimno povezani. Jahve govori: “U provali srdžbe sakrih na čas od tebe lice svoje, ali u ljubavi vječnoj smilovah se tebi.” (Iz 54, 8) Stoga prijevodi umjesto “milosrđem” riječ rehem prevode s ljubavlju i obratno.
Božje milosrđe objavljuje se od početka kao Božji vlastiti atribut, kao objava Boga (Izl 34, 6). “Milosrdan” izriče uvijek pokret višeg prema nižem, nikad obratno: od Boga izvire milosrđe i ono je temeljno svojstvo Boga Saveza, kao prvi čin njegove ljubavi. “Ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.” (Ps 86, 15) Bog se objavljuje u svom biću kao milosrđe. Međutim, povijest spasenja je označena grijehom. Izrael je osjetio milosrđe kao praštanje. “Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me.” (Ps 69, 17) “Veliko je, Jahve, tvoje smilovanje” (Ps 119, 156) Ako se Bog objavljuje kao vjeran i milosrdan, narod mora jednako tako odgovoriti. Božje milosrđe postaje uzor i uzrok ljudskog milosrđa. Bog milosrdan traži da budemo milosrdni prema braći (Am 1, 11), i to bez granica (Pnz 24, 6-22). To mora biti značajka svakog vjernika: “milosrđe ljubiti” (Mih 6, 8).
Židovski učitelji izriču bogatstvo Božjeg milosrđa nabrajajući 13 njegovih svojstava (prema Izl 34, 4-7), koja postaju jezgra svih molitava praštanja. Bog milosrdan dolazi ususret čovjeku, grešniku i pravednom. Milosrđe i pravednost nisu toliko dva Božja atributa, nego dva načina Božjeg djelovanja u povijesti. U molitvi Židov Boga zaziva: “Bogatom ljubavlju ljubio si nas, Adonai, Bože naš, s velikim, golemim milosrđem si imao samilosti s nama.” Božje milosrđe je bitna značajka božanskog djelovanja.
U Novom zavjetu Božje milosrđe se očituje u Isusu Kristu, koji je “milosrdan” (Heb 2, 17), ikona-prisutnost “Oca milosrđa” (2 Kor 1, 3). Isusov život je očitovanje milosrđa Boga našega. Saginje se nad svakom ljudskom bijedom, fizičkom i moralnom, nad svakim bićem koje ima potrebu nježnosti i sućuti, potrebu shvaćanja i praštanja. Isus je ostvarenje proročkog navještaja: “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” (Mt 9, 13) Njegova čudesa su očitovanje njegove ljubavi, samilosti, milosrđa, njegova “ganuća” prema bolesnima (Mk 1, 41). To je evanđelist Luka iznio u nezaboravnim prispodobama o nađenoj ovci, o nađenoj drahmi, o nađenom sinu (Lk 15). U njima se osjeća milosrdna ljubav Oca koji se saginje nad duhovnom i fizičkom patnjom svoje djece. Sv. Pavao naglašava snagu Božjeg milosrđa u djelu spasenja. Svi su potrebni Božjeg smilovanja, i Bog se svima u Isusu smilovao. (Rim 11, 30 s)
Božje milosrđe je u Bibliji konkretni vid Božje ljubavi, Boga koji želi sve ljude spasiti. Stoga u liturgijskoj molitvi i židova i kršćana, zaziva se tako često Božje milosrđe. I poticaj je svakom vjerniku da u svom životu ostvari milosrđe. “Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5, 7)
Izvor: Veritas
Kršćansko milosrđe nije neka vrsta ljudske solidarnosti, filantropije ili socijalističke sućutne dobrote. Ono je nešto novo, uzvišeno, božansko. To je ostvarenje ljubavi Trojedinog Boga u povijesti spasenja. “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” (Lk 6, 36) Milosrđe Boga Oca postaje vidljivo u Sinu, u Isusu Kristu. Postaje vidljivo i u kršćaninu, po Duhu Svetom.
Naša riječ “milosrđe” dijelom je osiromašila izvorno značenje milosrđa. Ukazuje nekako na osjećaj suosjećajnosti, često nagonski i površan. Pogled na biblijski svijet otkriva nam izvorni i izazovni smisao ove riječi. Riječ “milosrđe” u hebrejskom jeziku posebno izriču dvije riječi: rehem i hesed.
Rehem ukazuje na majčino krilo, koje svoje čedo nosi i povezuje se s njime jedincatim vezom ljubavi. Tako i milosrđe pokazuje nešto intimno, samu nježnost, dobrotu, strpljivost, požrtvovnost. Izrael, koji se nije usudio zazivati ime Jahve, ne ustručava se zazivati ga imenom rehem – Milosrdni, da posvjedoči Božju toplinu i majčinsku nježnost. Na tužbu naroda da je ostavljen, zaboravljen od svojeg Boga, Jahve veli: “Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?” (Iz 49, 15)
Hesed je kao drugo ime za rehem, izriče povezanost dvaju bića i uključuje vjernost. Tako milosrđe nije neka prazna jeka, nagonska dobrota, nenadani poriv srca ili osjećaja, već izbor, svjesna i voljna dobrota, odgovor savezu. Reham i hesed su intimno povezani. Jahve govori: “U provali srdžbe sakrih na čas od tebe lice svoje, ali u ljubavi vječnoj smilovah se tebi.” (Iz 54, 8) Stoga prijevodi umjesto “milosrđem” riječ rehem prevode s ljubavlju i obratno.
Božje milosrđe objavljuje se od početka kao Božji vlastiti atribut, kao objava Boga (Izl 34, 6). “Milosrdan” izriče uvijek pokret višeg prema nižem, nikad obratno: od Boga izvire milosrđe i ono je temeljno svojstvo Boga Saveza, kao prvi čin njegove ljubavi. “Ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.” (Ps 86, 15) Bog se objavljuje u svom biću kao milosrđe. Međutim, povijest spasenja je označena grijehom. Izrael je osjetio milosrđe kao praštanje. “Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me.” (Ps 69, 17) “Veliko je, Jahve, tvoje smilovanje” (Ps 119, 156) Ako se Bog objavljuje kao vjeran i milosrdan, narod mora jednako tako odgovoriti. Božje milosrđe postaje uzor i uzrok ljudskog milosrđa. Bog milosrdan traži da budemo milosrdni prema braći (Am 1, 11), i to bez granica (Pnz 24, 6-22). To mora biti značajka svakog vjernika: “milosrđe ljubiti” (Mih 6, 8).
Židovski učitelji izriču bogatstvo Božjeg milosrđa nabrajajući 13 njegovih svojstava (prema Izl 34, 4-7), koja postaju jezgra svih molitava praštanja. Bog milosrdan dolazi ususret čovjeku, grešniku i pravednom. Milosrđe i pravednost nisu toliko dva Božja atributa, nego dva načina Božjeg djelovanja u povijesti. U molitvi Židov Boga zaziva: “Bogatom ljubavlju ljubio si nas, Adonai, Bože naš, s velikim, golemim milosrđem si imao samilosti s nama.” Božje milosrđe je bitna značajka božanskog djelovanja.
U Novom zavjetu Božje milosrđe se očituje u Isusu Kristu, koji je “milosrdan” (Heb 2, 17), ikona-prisutnost “Oca milosrđa” (2 Kor 1, 3). Isusov život je očitovanje milosrđa Boga našega. Saginje se nad svakom ljudskom bijedom, fizičkom i moralnom, nad svakim bićem koje ima potrebu nježnosti i sućuti, potrebu shvaćanja i praštanja. Isus je ostvarenje proročkog navještaja: “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” (Mt 9, 13) Njegova čudesa su očitovanje njegove ljubavi, samilosti, milosrđa, njegova “ganuća” prema bolesnima (Mk 1, 41). To je evanđelist Luka iznio u nezaboravnim prispodobama o nađenoj ovci, o nađenoj drahmi, o nađenom sinu (Lk 15). U njima se osjeća milosrdna ljubav Oca koji se saginje nad duhovnom i fizičkom patnjom svoje djece. Sv. Pavao naglašava snagu Božjeg milosrđa u djelu spasenja. Svi su potrebni Božjeg smilovanja, i Bog se svima u Isusu smilovao. (Rim 11, 30 s)
Božje milosrđe je u Bibliji konkretni vid Božje ljubavi, Boga koji želi sve ljude spasiti. Stoga u liturgijskoj molitvi i židova i kršćana, zaziva se tako često Božje milosrđe. I poticaj je svakom vjerniku da u svom životu ostvari milosrđe. “Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5, 7)
Izvor: Veritas